Cilj ovog standarda je da propiše postupak računovodstvenog obuhvaćanja zaliha u kontekstu sistema historijskog troška. Osnovno pitanje zaliha je iznos troška koji se priznaje kao sredstvo i tako iskazuje sve do priznavanja odgovarajućih prihoda. MRS 2 daje upute za metode troška koje se koriste za određivanje troškova zaliha.
Zalihe susredstva koja se drže za prodaju u običajnom toku poslovanja, koja su u procesu proizvodnje za buduću prodaju ili je to materijal ili pomoćno sredstvo koji se troše u procesu proizvodnje ili prilokom pružanja usluge. Zalihe obuhvaćaju robu koja je nabavljena i drži se radi preprodaje, može biti zemljište za prodaju ili gotovi proizvodi namijenjeni prodaji, nedovršeni proizvodi, osnovni i pomoćni materijali koji se koriste u procesu proizvodnje.
Zalihe se mjere po nabavnoj vrijednosti ili po cijeni koštanja. Navbavna vrijednost čine svi toškovi nabavke, troškovi konverzije i drugi nastali troškovi neophodni za dovođenje zaliha na njihovo sadašnje mjesto i stanje. Troškovi konverzije obuhvaćaju direktno utrošenu radnu snagu po jedinici proizvoda, obuhvataju i dodjeljivanja fiksnih i promjenjivih troškova koji nastaju prilikom konverzije materijala u gotove proizvode.
Fiksni režijski troškovi ne zavise od obima proizvodnje a to su: amortizacija, održavanje tvornićkih zgrada i opreme kao i troškovi rukovođenja društvom. Promjenjivi režijski troškkovi ovise o promjeni obima proizvodnje. Drugi troškovi se uključuju u nabavnu vrijednost i cijenu koštanja zaliha samo u mjeri u kojoj su nastali prilikom dovođenja zaliha na njihovo sadašnje stanje. U cijenu koštanja zaliha mogu se uključiti i neproizvodni režijski troškovi ili troškovi projektiranja proizvoda za posebne kupce.
Troškovi koji se isključuju iz cijene koštanja zaliha a priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojem su nastali su: neobičajno veliko rasipanje materijala, radne snage, troškovi skladištenja, osim faznog skladištenja u proizvodnji, režijski troškovi administracije koji ne utiču na dovođenje zaliha na sadašnje stanje i mjesto i troškovi prodaje.
Cilj ovog standarda je da propiše postupak računovodstvenog obuhvaćanja zaliha u kontekstu sistema historijskog troška. Osnovno pitanje zaliha je iznos troška koji se priznaje kao sredstvo i tako iskazuje sve do priznavanja odgovarajućih prihoda. MRS 2 daje upute za metode troška koje se koriste za određivanje troškova zaliha.Zalihe susredstva koja se drže za prodaju u običajnom toku poslovanja, koja su u procesu proizvodnje za buduću prodaju ili je to materijal ili pomoćno sredstvo koji se troše u procesu proizvodnje ili prilokom pružanja usluge. Zalihe obuhvaćaju robu koja je nabavljena i drži se radi preprodaje, može biti zemljište za prodaju ili gotovi proizvodi namijenjeni prodaji, nedovršeni proizvodi, osnovni i pomoćni materijali koji se koriste u procesu proizvodnje.
Zalihe se mjere po nabavnoj vrijednosti ili po cijeni koštanja. Navbavna vrijednost čine svi toškovi nabavke, troškovi konverzije i drugi nastali troškovi neophodni za dovođenje zaliha na njihovo sadašnje mjesto i stanje. Troškovi konverzije obuhvaćaju direktno utrošenu radnu snagu po jedinici proizvoda, obuhvataju i dodjeljivanja fiksnih i promjenjivih troškova koji nastaju prilikom konverzije materijala u gotove proizvode.
Fiksni režijski troškovi ne zavise od obima proizvodnje a to su: amortizacija, održavanje tvornićkih zgrada i opreme kao i troškovi rukovođenja društvom. Promjenjivi režijski troškkovi ovise o promjeni obima proizvodnje. Drugi troškovi se uključuju u nabavnu vrijednost i cijenu koštanja zaliha samo u mjeri u kojoj su nastali prilikom dovođenja zaliha na njihovo sadašnje stanje. U cijenu koštanja zaliha mogu se uključiti i neproizvodni režijski troškovi ili troškovi projektiranja proizvoda za posebne kupce.
Troškovi koji se isključuju iz cijene koštanja zaliha a priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojem su nastali su: neobičajno veliko rasipanje materijala, radne snage, troškovi skladištenja, osim faznog skladištenja u proizvodnji, režijski troškovi administracije koji ne utiču na dovođenje zaliha na sadašnje stanje i mjesto i troškovi prodaje.
Prema odredbama MRS 2 dozvoljene metode obračuna zaliha su:
- metoda FIFO (first in - first out) = prva ulazna, prva izlazna
- metoda ponderirane prosječne nabavne cijene
- metoda specifične identifikacije
- metoda standardnog troška
- metoda trgovine na malo
Ako se zalihe obračunavaju po FIFO metodi tada su stavke koje ostanu na zalihi na kraju razdoblja po posljednim nabavnim cijenama.
Prema metodi ponderiranog prosjeka cijena koštanja svake stavke određuje se na osnovu ponderiranog prosjeka cijene koštanja sličnih stavki na početku razdoblja i cijene koštanja sličnih stavki koje su nabavljene ili proizvedene tokom tog razdoblja. Prosjek se moće izračunati periodično ili prilikom prijema svake naredne pošiljke.
Prema metodi ponderiranog prosjeka cijena koštanja svake stavke određuje se na osnovu ponderiranog prosjeka cijene koštanja sličnih stavki na početku razdoblja i cijene koštanja sličnih stavki koje su nabavljene ili proizvedene tokom tog razdoblja. Prosjek se moće izračunati periodično ili prilikom prijema svake naredne pošiljke.
Nema komentara:
Objavi komentar
Slobodno Komentirajte